Tešanj je jedna od bosanskohercegovačkih općina koja nosi epitet privrednog čuda. U općini koja uprkos specifičnom položaju, mimo glavnih saobraćajnica, ostvaruje izuzetno dobre privredne i izvozne rezultate, zastupljene su gotovo sve industrije, a među oko 40 hiljada stanovnika malo je nezaposlenih, ipak mladi odlaze. Među onima koji nastoji obogatiti kulturni život čaršije na obalama rijeke Tešanjke je Zoraid Mehičić predsjednik Udruženja ”Stari grad”, aktivista, volonter, humanista, penzioner, zaljubljenik u rock'n'roll.
”Dobro došli ! Kako je Zoraide, dugo te nema?”, na ulazu u Stari grad dočekuje nas kao u svojoj kući Sabiha Halilović. Prodaje suvenire sa motivima Tešnja, tvrđave, starog grada i likom pjesnika Muse Ćazima Ćatića i pokoju knjigu o Tešnju ili Gradini. Zadovoljna je prometom, kaže ima posjetilaca. Nudi nas domaćim sokom i dodaje ”Znate li vi da je Zoraid naša legenda, Tešnja i Starog grada, a naša Gradina nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine?”. Tešnjaci Stari grad na brijegu zovu Gradina. U julu 2003. godine proglašen je bosanskohrcegovačkim nacionalnim spomenikom.
Sa Zoraidom Mehičićem, na široko prepoznatljivim Tešnjakom, penjemo se zahtjevnom stazom do kula i zidina. Utvrđenje sa dvije kule izgrađeno je na vrh stjenovitog brijega. Nije poznato ko je osnovao grad. Historičari na osnovu arheoloških nalaza pretpostavljaju da su grad naseljavali Ilir, Rimljani, pa Slaveni.
”Pretpostavlja se da ime Tešnja potiče od keltske riječi Tesen što znači mali dvor, a prvi put se spominje u nekom dokumentu u petnaestom vijeku”, priča nam Zoraid.
Nismo daleko odmakli, miris ruža nakratko nas zaustavlja. Uz grmove crvenih ruža koje se penju uz kameni zid mladić kosi. Mehičić ga predstavlja kao najvrijednijeg radnika na Gradini, Kenana Hadžišehića
Ruže su posađene 2009. godine kaže s ponosom. Na pitanje ”Kako ide?” uz osmjeh odgovara ”Dobro, ide polako”. Raspoložen za razgovor dodaje da se u Tešnju dobro živi i da je lijepo. Na poslovima održavanja kao sezonskog radnik angažovala ga je Javna ustanova Muzej Tešanj. Hadžišehić ima ugovor od aprila do novembra. Čisti tvrđavu godinama, a počeo je volonterski sa Zoraidom Mehičićem.
”Godinu dana smo samo čistili grafite. Bilo je jako zapušteno ali mi smo to uspjeli srediti i očistiti. Kasnije 2011. godine od Udruženja ”Stari grad” to je preuzeo Muzej Tešanj”.
Od novembra do aprila kada nije angažovan na čišćenju i održavanju Kenan Hadžišehić bavi se izradom suvenira od drveta sa motivima Tešnja koje u sezoni prodaje u suvenirnici na Gradini.
”Radim kući, imam radionicu. Pravim razne predmete i slike. Dobro ide posao, može se živjeti. Zavisi šta želiš u životu. Ako si skroman ne treba ti mnogo. Ako želiš nešto više onda moraš ići u Njemačku, da ideš na more i tako”.
Dodaje da mladi odlaze iz Tešnja, i da nema puno opcija za zabavu i izlaske. On o odlasku ne razmišlja.
”Ja nemam druge zemlje osim Bosne i Hercegovine, tako će i ostati”, kaže Kenan Hadžišehić.
Među onima koji su otišli je i Zoridova kćerka. Mehičić kaže da broj mladih koji odlaze nije veliki ali da raste. Mišljenja je da je Tešanj dobro mjesto za život ali da mu nedostaje sadržaja, najviše kulturnih.
”Iako ovdje živi i radi književnik Amir Brka, koji je dobar i priznat, kultura su i pozorište, muzika, sport. Vladajućim strukturama nije stalo do kulture. Primjetno je to u gradu, ali i po Gradini”.
Zoraidova kuća gleda na Gradinu, odrastao je u tom prostoru. Nekoliko godina iza rata grupa prijatelja i entuzijasta krenula je u akciju njenog čišćenja.
”Nekada ovdje niste mogli ni ući. Puno smeća smo očistili, odvezli deset kamiona smeća. Mi smo postavili neke standarde da je čisto, da je uredno i da je sigurno”.
U akciju čišćenja krenuli su samoinicijativno. Općina Tešanj prepoznala je vrijednost akcije i volonterizma članova Udruženja ”Stari Grad”.
”Prepoznali su u Općini da mi to radimo iz dobrih namjera čak su nam dali ključ. Pet godina smo bili tu, sve je bilo regulisano. Naplaćivali smo ulaz, ali samo od ulaznica ne može se održavati sve ovo. U momentu kad smo malo ozbiljnije krenuli imali smo čovjeka koji bio na ulazu, jednog koji je čistio i prevodioca za više jezika ”, kaže Mehičić.
Dok se penjemo prema platou ispod Kapetanove kule, prolazimo pored Dizdareve kule u kojoj je stalna postavka tešanjskog Muzeja. Tešanj kroz stoljeća do 1918. godine.Među eksponatima su osmanska sablja Šemsi, Hebrejski rukopis priča o Esteri, zbirka sufijskih kasida na arapskom jeziku, Matica krštenih Župe Komušina od 1699. do 1720. godine, prijedlog budžeta i pečati iz 1908. godine.
Ova kula dobila je naziv po upravitelju kule, dizdaru. Kapetan koji je stolovao na vrhu kule upravljao je cijelim utvrđenjem, a dizdar posadom u kuli, vojnicima koji su bili zaduženi za odbranu grada.
Plato između dvije kule je najljepši dio tešanjske Gradine za Zoraida Mehičića, kaže pogodan je za razne kulturne manifestacije. Na uređenom platou bina, stolice, čatrnja i još jedna suvenirnica.
”Dobro je ovo uređeno. Vidi se, ulaže se u obnovu. Bio sam na mnogim drugim Gradinama, nisu uređene ovako”, navodi Mehičić.
Na platou je i jedan top. Najpoznatiji tešanjski roker kaže top nije prijetnja odavno je van upotrebe.
”Ja sam roker, pacifista nisam baš za pucanje topova. Iako AC/DC ima jedan album na kojem u uvodu pucaju topovi”.
Uz priču o rok koncertima zbog kojih uglavnom putuje u zemlje regiona ali i koncertima koje je Udruženje ”Stari grad” organizovalo na Gradini dolazimo do Kapetanove kule.
Neke od Zoraidovih koncertnih destinacija bile su Sarajevo, Beograd, Zagreb, Split, Kragujevac … izvođači Whitesnake, Deep Purple, Scorpions, Smak, Josipa Lisac… Sprema se za Stinga u Sarajevu.
”Volim rock’n’roll i to je uz porodicu moj život, muzika mi daje neku snagu. Na Gradini su pjevali Dino Merlin, Dubioza kolektiv, Divlje jagode, Regina, Divanhana … Većinom su to neki naši prijatelji, ali eto finansijski smo uglavnom bili u minusu”.
Udruženje”Stari grad” godišnje dobije finansijsku podršku od maksimalno tri hiljade konvertibilnih maraka.
Jedna od aktivnosti za koju članovi tešanjskog Udruženja osim vremena izdvajaju često i svoj novac je likovna kolonija koju organizuju već godinama u avgustu.
”Osim slikara iz naše zemlje kod nas su bili slikari iz Austrije, Slovenije, Srbije i Hrvatske. Naš optimum je osam ljudi i tri dana. Međutim i to je jako teško jer mi kao Udruženje obezbjeđujemo smještaj, hranu, platno, boje ”, kaže Mehičić.
Kapetanova kula i kazamati su srednjevijekovni dio tvrđave.
U kazmatima je numizmatička izložba. Izložen je novac iz Rimskog carstva, Srednjeg vijeka, Osmanskog carstva, Austro – ugarskog carstva i novog doba.
U Kapetanovoj kuli je stalna muzejska izložba Povelje, pisma i pečati bosanskih vladara i vlastele. Uglavnom su to replike, tek nekoliko je orginala koji se čuvaju u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, a ostali originali se nalaze u Državnom arhivu u Dubrovniku.
Od izloženih dokumenata uz repliku Povelje Kulina bana izdvaja se nekoliko dokumenata koji svjedoče o bosanskoj uključenosti u sukob između osmanske i srpske države na Kosovu 1389. godine navodi Jasmin Mandžukić iz Muzeja Tešanj.
”U toj bitki učestvovao je i jedan odred bosanske konjice sa vojvodom Vlatkom Vukovićem. Cvijet bosanskog plemstva je zarobljen. Bosanski dvor poslao je pismo Dubrovčanima s molbom da provjere sudbinu zarobljenih. Odgovor su dobili 1402. godine. Stričevići usorske vlastele Zlatonosovića vojvode Vukmira i kneza Vukašina su živi i zdravi na otoku Lezbosu. To plemstvo je otkupom ili bijegom uspjelo da se vrati u srednjevijekovnu Bosnu. Jedan takav zanimljiv dokument imamo izložen”, pojašnjava Jasmin Mandžukić.
Kapetanova kula se spominje u povelji iz 1461. godine, dokumentu kojim posljednji kralj srednjevjekovnog bosanskog kraljevstva Stjepan Tomašević kulu poklanja stricu Radivoju.
Sa vrha Gradine panoramski pogled na općinu Tešanj. Sa puno ljubavi Zoraid Mehičić pokazuje industrijsku zonu, čuveni Eminagića konak. Pokazuje i nekoliko starih bosanskih kuća u kojim se kako kaže drži do gostoprimstva. Zgradu općine iz austrougarskog perioda, Dom kulture, Osnovnu školu koja nosi ime po Huseinu Hodžiću narodnom heroju iz Drugog svjetskog rata, na daleko čuvenu tešanjsku Opću bolnicu.
”Vidi se pravoslavna crkva, katolička crkva i džamija. Malo je mjesta koja te objekte imaju tako blizu. I na to sam ponosan. Bio je rat, svaki dan je na Tešanj sa okolnih brda padalo sto granata, a to niko nije dirao”, ističe Zoraid Mehičić.
Tešanjska privreda uvijek je bila jaka, danas radi najmanje deset izvozno jakih firmi.
”Posla ko hoće raditi ima”.
U Tešnju gotovo da nema nezaposlenih, ali ima znatan broj penzionera. U toj kategoriji je i Zoraid prima prosječnu penziju u Federaciji BiH od oko 500 maraka. Imao je kaže visoku platu, ali je firma doprinose uplaćivala u visini minimalca.
”Što kaže Zuko Džumhur, komadić sira, komadić kruha i čašica rakije, možda je i previše. Treba prihvatiti život ovakav kakav je i boriti se da bude bolje”,dodaje Mehičić.
Da bi bilo bolje moraju doći sposobni i pametni ljudi, pa tek onda da se nečemu nadamo.
”A ovako sto godina diskutovati o izbornom zakonu to je trla baba lan, a presuda Sejdić Finci ništa”. Ovdje su se ljudi pomirili s tim. ”Mir je najvažniji, ali ovdje je poslije rata nakaradno postavljen sistem da mi ne možemo da dođemo ni do tog mira ”.
Nadu da će biti bolje Zoraidu budi najava Stingovog koncerta u Sarajevu, kaže ako koncert bude održan, ima neke nade.
”Kad idem na koncert ljudi kažu lijepo se provedi. U suštini kad ideš na koncert lijepo češ se i provesti, ne idem ja na utakmice da psujemo jedni drugima ”.
Bez kulture nema ništa džaba nam sve ako nema kulture, ističe.
”Kultura je i što je ova Gradina čista. Kultura je i lijepo ponašanje. Kultura je sve, ako nema kulture, onda nema ni nade ni napretka”, zaključuje Zoraid Mehičić, tešanjski roker, aktivista, humanista, predsjednik Udruženja ”Stari grad”.
Iz tešanjskog Starog grada okupanog suncem ispraća nas čašom hladnog i jakog domaćeg soka od zove Sabiha Halilović uz poruku ” Uživajte u našem gradu!”. Na stepenicama koje vode sa Gradine Kenan Hadžimešić pozdravlja rečenicom ”Svako dobro Bosno i Hercegovino!”.
