I tako, krenusmo mi te popodnevne subote, 13.10.2018. na taj dugoočekivani koncert Jethro Tul, u Zagreb.
Krenuli smo ranije iz Tešnja, jer imamo pokupiti u Jelahu ostale.
Stadosmo pored Kaktusa, da sačekamo našeg druga, koji malo kasni. Malo nas nervoza hvata, jer valja stići ranije, da se zauzmu mjesta do ograde. Al’ evo njega…
Sjedamo svi u kombi i krećemo…
Naš drug iz Kaktusa je raspoložen. Neko ga zove na telefon, i čujem da mu odgovara: Negdje, na neki koncert! Ne znam! Nemam pojma, vidjet ćemo.
Put je dug, pa smo u nekoliko navrata pauzirali. Neki su i spavali, umorni valjda, ili štede energiju!
Na granici bi nešto, htjeli da nas “zezaju”. Al’ nedamo se mi, idemo dalje.
U dvoranu Doma sportova ušli smo među prvima. Kasnije se dvorana napunila, k'o šibica!
Nisi mog'o mrdnut’, ni tamo ni ‘vamo.
Izađe simpatični čičica, poskakujući sa flautom, k'o neki mladi pastir!
Počeše da se redaju “My Sunday Feeling”, “Love Story”, “Heavy Horses”, “Dharma for One”, “Thick as a Brick”…
Koncert je bio podijeljen u dva dijela, s petnaestominutnom pauzom. Izvanredna bina, zvuk, i video zid, na kojem su se vrtili kratki video zapisi, kao najave za narednu izvedbu.
Sve i svemu, doživljaj za pamtiti.
Na kraju, umalo da nam se desi da izgubimo jednog člana, morali smo ga tražiti jer nije mogao naći kombi, tj. zborno mjesto! Na kraju je sve ipak dobro ispalo, vratili smo se u Tešanj u ranim jutarnjim satima.
Tekst: Dantes Delić
