Neposredno pred koncert grupe Smak, 29.12.2012. godine u beogradskoj areni, njen lider, Radomir Mihajlović Točak, je za medije izjavio kako su se on i njegov bend pripremali tri mjeseca za ovaj nastup. Pripremali smo se i mi. Lista onih koji su htjeli biti sudionici ovog “koncerta za cijeli život” se na kraju svela na devet imena. Društvo malo, ali odabrano, neko reče…
Da, dobro ste izbrojali, na slici nas je samo sedam. Tako je to u životu, oni najzaslužniji se najčešće ne vide. U ovom slučaju to su autor ove slike, gospodin Subašić i čovjek zahvaljujući kojem smo uopće i ušli u Arenu, jer su sve karte, cca dvadeset hiljada , bile rasprodane.
I tako, dok smo se mi slikali, naš prijatelj Zoraid, nekakvim čudom je uspio nabaviti karte za sve nas. Nije bio mali broj onih koji su se morali vratiti s koncerta prije nego je isti i počeo. A počeo je kao što svi veliki koncerti i počinju, nastupom neke predgrupe. Ovdje je to bila grupa Hipnagoga Slike.
Ovaj beogradski alternativni rock trio bio je odličan uvod u svirku koja dolazi. I onda, tačno u 21:15 starac s glasom mladića, pjevač grupe Smak, Boris Aranđelović, pjesmom “Kad spavaš sam” počinje ovaj historijski koncert.
Inače, grupa Smak je nastupila u svojoj originalnoj i najjačoj postavi, pa smo pored pomenutog pjevača uživali u čarolijama oplemenjenog zvuka sedamdesetih godina proteklog stoljeća dolazeći ravno od gitariste i frontmena grupe Radomira Mihailovića Točka, bubnjara Slobodana Stojanovića i basiste Zorana Milanovića.
U svom dvoiposatnom opusu Smak je svirao bez greške, energično i briljantno, kao da im je to zadnji put. Publika pomirena u starosnim, spolnim, nacionalnim i drugim razlikama uživala je u poznatim hitovima “Ljudi nije fer”, “Šumadijski blues”, “Gore dole”, “Profesor”, “Miris nje”, “Alo, alo”, “Južni voz”, “Plava pesma”, ” Ulazak u harem”, “Zajdi, Zajdi” i drugim velikim hitovima. Legendarni, energični Točak nadmašio je samog sebe.
Za sami kraj koncerta Smak je ciljano ostavio najveće hitove “Crna dama” i ” Daire”. Pozdravivši sve prisutne, Točak se oprostio od publike i otišao u legendu iz koje nikada nije ni izlazio.
Photos, Z. Mehičić & Text, A. Halilović
