Belgrade calling – Tešanj answering

Žao mi je što u naslovu umjesto Belgrade ne stoji Sarajevo, ali šta je tu je. Kažu, umjetnost ne poznaje granice. Nakon što smo vidjeli Deep Purple, Uriah Heep, "Pink Floyd", Iron Maiden, Queen i mnoge druge, nismo mogli da se ne odazovemo na beogradski poziv na koncert Ozzy Osbourne-a, harizmatičnog pjevača grupe Black Sabbath u Beogradu 28.06.2012. godine.
Ozzy Osbourne And Friends su nastupili na drugoj noći festivala "Belgrade calling" koji je trajao od 27. do 30. juna u prekrasnom parku Ušće, tik uz ušće dvije velike rijeke Save i Dunava. Festival je internacionalnog karaktera i osim domaćih grupa, koje su nastupale zadnju noć, učešće su uzele i grupe iz regiona i inostranstva. Prijatno svježenje na prvoj noći festivala bio je i naš band Dubioza Kolektiv, ali mi smo tipovali na Ozzy-a i naravno, nismo se pokajali.

koncert ozbourne 02koncert ozbourne 02

Na Ušće smo stigli oko 18h i budući da je te noći sve išlo " k'o po loju", sve grupe su nastupile na vrijeme, mi smo propustili nastup norveške black metal grupe Satyricon, koja je nastupila prva, u 17.20.
U koncertni prostor ušli smo u toku nastupa engleske heavy metal grupe Paradise Lost. Gotik pjesma "As I die" odzvanjala je ušćem dok se hiljade sjenki lelujalo na popodnevnom suncu. Zalaskom sunca na binu je izašla grupa Black Label Society. Zvučnici samo što nisu popucali od siline zvuka dolazeći iz usijanih gitara ovih momaka iz New Yersey-a. Odmah iza njih, sahat prije Ozzy-a, pod punim sjajem reflektora izlazi rock grupa The Cult. Na repertoaru su bile kako stare tako i nove pjesme s nedavno objavljenog albuma "Choice of weapon", a između pjesama, za moj ukus nepotrebne, psovke kao vid komunikacije s publikom koja je bila doslovno internacionalna. Primjetne su bile zastave iz Bugarske, a prisutni su bili i rokeri Mađarske, Rumunije, Makedonije, naši prijatelji Zvonko i Milan iz Osijeka (vidi sliku gore) i mnogi, mnogi drugi. Petnaesthiljada urbanih duša. Similis simili gaudet!
Ozzy-jev način komunikacije(razmjene energije) s publikom je priča za sebe. Princ tame, legendarni John Michael Osbourne, na pozornicu je izašao u 22.30. Vidjevši da je publici vruće, kako zbog visokih celzijusa tako i od užarene atmosfere koju su napravile predgrupe, Ozzy skida svoj dugi crni mantil, hvata se za top (šmrk) i bukvalno zalijeva publiku pjenom, a potom i sebe rashlađuje po glavi.

Nikom nije smetalo ovo osvježenje, oni u prvim redovima su se osvježili, a oni malo dalje dobro zabavili.
Inače, Ozzy Osbourne And Friends nisu pokazali prevelike zahtjeve za organizatore koncerta, budući da se produkcijski oslanjaju na vlastite resurse a tim koji prati Ozzy-a broji oko četrdeset stručnjaka. Legendarnog pjevača grupe Black Sabbath i po mnogima najveću ikonu rock i metal muzike prati oprema dovezena u sedam velikih šlepera.

Ono što je uslijedilo zove se pravi heavy metal spektakl. Ozzy nije štedio glas izvodeći hitove "Bark at the moon", "Suicide solution", "I don't know"...
Negdje na sredini koncerta na binu je izašao jedan od najboljih gitarista svih vremena Slash. Dok je Ozzy pjevao poznate hitove grupe Black Sabbath – " Iron man", "Rat salad", "War pigs"... bivši gitarista Guns-a ga je neumorno pratio na gitari proizvodeći nevjerovatne i magične zvukove, koji kao da imaju moć da istovremeno umiruju i razjaruju publiku, ljubitelje tvrdog zvuka. Tako, nije bilo malo onih koji su mirno stajali i pažljivo slušali, ali je više bilo onih koji su vrištali od sreće. Neki su bukvalno poletjeli ka bini a letjele su i majice sa slikama Ozzy- a, Black Sabbath- a, zastave, baloni, transparenti...

Ozzy neumorno trčkara po bini i da bi malo smirio bar one u prvim redovima, negdje iza bubnjara pronalazi kante s vodom koje, bez razmišlanja, izlijeva na svoje najvjernije fanove.
Nakon što je sat na crkvi Svetog Marka otkucao ponoć, Ozzy nam je zaželio lahku noć i nestao u mraku. Kada se iz tisuć' grla zaorilo "We want more, We want more..." Ozzy nam se "posljednji" put vratio. Koncert je završio hitom svih hitova, pjesmom "Paranoid" a njegove zadnje riječi bile su istovremeno mudre, optimistične i tužne, upravo onakve kakvima ću i ja završiti ovu priču. "I tell you to enjoy life, I wish I could but it's too late!"

 

Tekst: Adem Halilović
Slike: Zvonko Djerfi

 

 

 

 

Loading...
Loading...